Vina

Vinogradarstvo i vinarstvo imaju dugotrajnu tradiciju, rasprostranjeni su u gotovo svim dijelovima zemlje, a vinska kultura dio je tradicionalnoga načina života. Stoga se i u kućanstvima i u restoranima najčešće pije vino iz toga kraja.

Prirodna obilježja (klima, tlo, topografija) uvjetuju podjelu zemlje na dvije glavne vinogradarske regije, kontinentalnu i primorsku, a u svakoj od njih postoji nekoliko vinogorja sa svojim specifičnostima. Oko dvije trećine proizvodnje čine bijela vina, koja se više uzgajaju u kontinentalnoj regiji, dok u primorskoj prevladavaju crna vina. Prema kakvoći vina se kategoriziraju kao stolna, kvalitetna i vrhunska.

Vinogradi u Dalmaciji u pravilu su ograđeni kamenim suhozidima. Dio su jedinstvena kulturnog krajolika i spomenik stoljetnomu ljudskomu radu. Po slikovitosti osobito su na glasu terasasti vinogradi u okolici Primoštena u srednjoj Dalmaciji.

Kutjevački podrum, vinski podrum u nekadašnjem cistercitskom samostanu iz 13. st.

U kontinentalnom je dijelu najrasprostranjenije bijelo vino graševina (talijanski ili laški rizling), a glavna su vinogorja Baranja i okolica Iloka na krajnjem istočnom dijelu, Kutjevo i okolica Đakova u središnjem dijelu Slavonije, okolica Varaždina i Međimurje na krajnjem sjevernom dijelu zemlje te Plešivičko prigorje u okolici Zagreba. Od bijelih vina poznati su i traminac i pinot bijeli, a od crnih vina najčešća su frankovka i portugizac, koji se pije kao mlado vino.

U Istri, gdje je najveći broj obiteljskih proizvođača s vlastitim etiketama, najviše se uzgajaju istarska malvazija od bijelih vina i teran od crnih. Najpoznatije vino sa sjevernojadranskih otoka jest bijela žlahtina s otoka Krka. Za Dalmaciju je tipično crno vino dobiveno iz sorte plavac mali, koje se često naziva prema lokalitetu na kojem se uzgaja (Dingač ili Postup na poluotoku Pelješcu). Znamenita su i vinogorja otoka Hvara, Visa i Korčule.