Electoral system
Politički sustav Hrvatske utemeljen je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Ustavom je utvrđeno da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i izravnim odlučivanjem, a zajamčeno je pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Hrvatska je jedna od rijetkih država koja je u samo dvama desetljećima primijenila većinski i razmjerni izborni model te njihovu kombinaciju.
Na prvim višestranačkim izborima 1990. zastupnici su birani dvokružnim većinskim sustavom. Prijevremeni izbori 1992. bili su provedeni prema kombiniranomu izbornomu modelu. I prijevremeni izbori 1995. provedeni su prema kombiniranomu sustavu, ali je promijenjen omjer većinskih i listovnih mandata. U tim su izborima prvi put sudjelovali hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj (dijaspora), koji su u zasebnoj jedinici birali 12 svojih predstavnika. Zastupnici nacionalnih manjina birani su relativnom većinom glasova među pojedinačnim kandidatima. Izbori 2000. održani su prema razmjernomu izbornomu sustavu u 10 jedinica. Od 1990. do 2000. održana su i dva ciklusa izbora za Županijski dom Sabora (1993, 1997) prema razmjernomu sustavu, u kojem je svaka županija činila izbornu jedinicu s trima mandatima, a mjesta su se dijelila d'Hondtovom metodom.
Prema važećemu zakonu zastupnici se u jednodomni parlament (Sabor) biraju razmjernim izbornim sustavom uz mogućnost preferencijskoga glasovanja. U 10 izbornih jedinica bira se po 14 zastupnika, 3 zastupnika biraju se u izbornoj jedinici za dijasporu, a 8 zastupnika u jedinici za pripadnike nacionalnih manjina. Mandati se raspodjeljuju prema d'Hondtovoj metodi, a izborni je prag 5%.
U Republici Hrvatskoj provode se i izravni predsjednički izbori u dvama krugovima glasovanja; ako u prvom krugu niti jedan kandidat ne osvoji natpolovičnu većinu glasova, u drugom se krugu natječu dvojica kandidata s najviše glasova iz prvoga kruga. Također se provode izravni izbori općinskih načelnika, gradonačelnika i župana. Izbori za Europski parlament prvi su put održani u travnju 2013.
Političke stranke
Prve stranke u Hrvatskoj nastale su polovicom 19. st. za Habsburške Monarhije. Bile su to elitne stranke, kao što su Narodna stranka, Unionistička stranka i Stranka prava, a bavile su se ponajprije pitanjem državno-pravnoga statusa Hrvatske u okviru Monarhije. Prva masovna politička stranka bila je Hrvatska seljačka stranka (HSS), nastala iz Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS), koju su 1904. osnovali braća Antun i Stjepan Radić. HSS je bio najveća hrvatska stranka u prvoj polovici 20. st., osobito između dvaju svjetskih ratova. U socijalističkom režimu 1945–90. djelovala je samo Komunistička partija Hrvatske (poslije Savez komunista Hrvatske) kao dio jugoslavenske partije. U ozračju demokratizacije potkraj 1980-ih Savez komunista reformirao se u Stranku demokratskih promjena, potom u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP), a nastale su i prve oporbene političke stranke, među kojima su bili Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Hrvatsko socijalno-liberalni savez (HSLS), koji je na prve slobodne izbore 1990. izašao u okviru višestranačke Koalicije narodnog sporazuma. Na tim je izborima pobijedio HDZ, postavši tako dominantnom strankom u razdoblju uspostave samostalne hrvatske države i demokratskoga političkog poretka 1990-ih. Broj stranaka 1990-ih i 2000-ih raste, pa je početkom 2023. u Hrvatskoj registrirana 161 politička stranaka, od kojih je 25 parlamentarnih.
Za hrvatski stranački sustav karakteristične su i stranke koje predstavljaju nacionalne manjine, ali i regionalne stranke, koje zastupaju interese pojedinih dijelova zemlje.